Izbačeni iz busa
16.02.2008., subota
|
Mladi par Dani i Tasha [Engleska] imali su dosta neobičan susret s vozačem autobusa. Naime, vozač ih je izbacio jer je mladič svoju buduču ženu vodio na uzici, no sve to ne bi bilo neugodno da ih je smao istjerao, več je sve to "začinio" riječima "Ljubimcima ulaz zabranjen". "Ja to volim i to nas usrećuje, a nikome ne šteti", kaže Tasha. Što je i točno. Temeljno ljudsko pravo je da se izražava, pokaže svoje ja. Svaki čovjek je slobodno biće i ima pravo na slobodu razmišljanja, izražavanja kako ponašanjem tako i odijevanjem. Naravno, ako to ne šteti okolini. Postupak vozača smatram, jednostavno govoreći, glupim. Nemam drugoga objašnjenja. Svatko ima pravo na svoje ja i svoj stav, isto tako i na ono što ih uveseljava. Ako je nekome fetiš da je vođen na lancu, i ako se to ne boji pokazati, samo neka izvoli. Sve je to dozvoljeno dok ne krši neka pravila, zakone. To se ne bi desilo u Hrvatskoj, točno, ti bi ljudi dobili batine na cesti jer dobro znate kakva je ovo zemlja. Da li je vozač bio tolerantan? Nije. Da li je povrijedio osjećaje ? Je. Ljubimci su nehigijenski i baš zbog toga je zabranjeno da se voze u javnome prijevozu. Baš i ne možemo reći za ljudsko biće, djevojku, da ne mari do svoje higijene. Stoga, ljudi, budite tolerantni. Odrastite. Nije "kvaka" u tome da se isčuđavate u sebi, ne na glas, već u tome da prihvatite jednu stvar, da smo svi mi različiti. I da nije tako, svijet bi bio dosadan. |
Kroz nove oči
|
Jedan od današnjih filozofa ima teoriju, da mladež ide kasno u krevet jer su onda umornija i onda lakše zaspe. Točnije da ne promotre ono što bi se inaće radilo, sagledalo na dan koji je prošao, i napravilo novi plan za dan koji dolazi. E pa u tome perijodu razmišljanja, ja sam došao do šokantnih činjenica. Odrastao sam, barem se tako sada gledam. Više ne razmišljam o izlascima, tako puno, ni kako ad izgledam, što da kažem, gdje da izađem. Sada, stvarno, gledam kako bi maturirao i upisao fakultet. Iako imam problema sa svime time, dobro ne velikih ali imam, ja imam cilj u svojoj glavi a on se zove filozofski fakultet. Dakle, ja sam jedini argument koji ovo pobija. Idem u krevet lagodno u jutarnje sate a k tome još oko 45 minuta moram razmišljati. To je jednostavno nekakav ritual, koji vodim u nadi da ću dobiti neko prosvijetljenje i otkriti svrhu života, naučiti letjeti ili pak, disati pod vodom. Isto tako sam razmišljao o svim događajima u proteklim godinama. Kako sam sve "ovo" započeo, što sam sve napravio, što se dešavalo meni i mojim bližnjima, kako sam zapravo sazrijeo kroz sve te situacije. Maltretiranja i odbacivanja, propalih ljubavi i moralnih tobogana. Sve to pomiješano s ekstra puno pshičke borbe za opstanak. I sada sam ovdje, i sviđa mi se što vidim. A vidim ... osobu, formiranu ličnost. Samopouzdaniju nego prije, sigurno spretniju u mnogim situacijama, pametniju osobu. Morao bi se zahvaliti mnogim osobama, isto tako, zbog podrške i usmjeravanja. Na pravi "put" zar ne? -- Ovo je novi projekt, moj osobni novi projekt. Pišem več 3 godine na blog servisu, ako ne i duže. Imao sam mnogo loših kontakata ali isto tako i dobrih, ugodnih, lijepih, koje su kasnije prerasle u divna prijateljstva. Sve to me ojačalo, a još jedan razlog zašto sam promijenio adresu (ovo je već 4. blog) je obitelj. Sada se osiguravam na veliko, je mijenjam sve. Iako nikada neču zaboraviti svoj prvobitni nadimak koji me slijedio od početka, ovaj bi bio nešto elegantniji. Nik Ballion. Više ću se temeljiti na nekim svojim razmišljanjima, stvarima i događajima koje sam uočio i jednostavno, ljudima, koje vidimo svakodnevno, one nepoznate ljude. Lica koja vidite samo sada, i nakon 10 min ne znate kako izgledaju, ja uzimam njih u krupan plan i analiziram do zadnjega fragmenta. Pod mikroskop. TeI zapamtite, uvijek ste dobrodošli kod mene, na čaj i kolačiće. ~Nik Ballion |
